Najpopularniji praznici su tradicionalni San Miguel (praznik svetog Mihajla), pokrovitelj Ayllóna, 29. rujna, i najmoderniji praznik Srednjovjekovni Ayllón koji se odrava posljednjeg vikenda u srpnju.
Praznici San Miguel (svetog Mihajla)
Ove praznici traju oko tjedan dana, poklapajući se s 29. rujnom koji je glavni praznik Svetog Mihajla, pokrovitelja Ayllóna. Sada ivim u Barceloni i radim u to vrijeme, tako da ne mogu ići, ali kada dođe dan, uvijek se sjećam svog djetinjstva i mladosti na praznicima Ayllóna i doputam mati da me na trenutak preveze do mog sela i mogu vam reći to smo radili:
Mladi u selu u skupinama prijatelja imali su mjesec dana da pripreme peñu koja se sastojala od pripreme mjesta za tulume.
Proveli smo tamo svako popodne slikajući i ukraavajući ovo mjesto, ali najvanija stvar bila je prilika da se sretnemo i zabavimo radeći neto zajedno. Kad je dolo vrijeme za praznike, svaka peña je imala grupu prijatelja koji su svoje prostorije pripremili najbolje to mogu i organizirano je natjecanje u kojem se vidi koja je peña najatraktivnija od svih.
Sada mislim da najvanija stvar nije bila sama nagrada, ne sjećam se da je naa penja ikad pobijedila, ali nam je ovaj praznik davao dovoljno motivacije da elimo dati sve od sebe.
Praznik je počeo paradom plutanja s kraljicom i djeveruama, koje su, naravno, bile najljepe djevojke u selu. Potom je gospodin gradonačelnik odrao svoj govor rekavi da započinje, jo jednu godinu, praznik naeg pokrovitelja, Svetog Mihajla.
Nitko ga nije propustio. Od najmlađih do najstarijih svi smo oduevljeno sluali one riječi koje su značile da su se svi pridruili jo jednu godinu u praznicima naeg sela. Kada je zavrio govor, glazba je započela na trgu i svi tamo su počeli plesati uz slatki zvuk te glazbe koje se i danas sjećam: one jote novog minstrelskog majstora, koje toliko volim i jo uvijek s vremena na vrijeme sluam kod kuće. Preli smo iz peñe u peñu da vidimo kako su je ukraavali i pili smo ukusnu limunadu koju je svaka peña spremala i koja je imala svoj poseban okus, ovisno od mjesta gdje je napravljena.
Ti su dani bili puni radosti i uurbanosti, i imam drage uspomene na njih. Ljudi su pili previe, ali to je bilo popravljeno malo spavanjem i tada su sljedećeg jutra bili spremni za početak drugog dana svečanosti.
Glazbenici i mladići sela, svirajući glazbu za ulične mareve, običavali su ići od kuće do kuće gdje je bila neka djevojka koja je tada izlazila na balkon da ih gleda.
A borba s bikovima nije mogla propustiti. Znam da neki ne vole borbu s bikovima, jer smatraju da to uključuje okrutnost prema ivotinjama. Osobno, ne volim gledati smrt bika. Međutim imam sjećanja na prazničnu atmosferu i glazbu koja se tamo svirala.
Jo jedna zanimljiva stvar koju smo radili bilo je natjecati i sudjelovati u aktivnostima. U selu je bilo neto za svakoga, od najmlađih do najstarijih, svi su mogli sudjelovati. Jedna od aktivnosti sastojala se u pokuaju punjenja koarice s vie krumpira od svojih protivnika, morali smo trčati od jedne do druge strane s vezanim nogama.
Bila su natjecanja poput tipičnih plesnih natjecanja: pasodoble, tango i naravno, jota. Bilo je čak i natjecanje sile u kome su dvije ekipe vukle konopac na suprotnim krajevima da bi vidjele koja ekipa moe donijeti konopac na drugu stranu. Bila je to, sve u svemu, divan tjedan za sve.
Noćna zabava morala je biti prisutna, u kojoj su skupine od nekoliko ljudi običavale plesati na seoskom trgu i u seoskoj plesnoj dvorani.
Srednjovjekovni Ayllón
Drugi praznik koji treba spomenuti i koji ima sve veći značaj je praznik Srednjovjekovnog Ajlona. Odrava se posljednjeg vikenda u srpnju. Prvi put je odran 1997. godine, a svake godine, kao i ljudi iz sela, sve veći broj posjetitelja dolazi iz oblinjih gradova i svih krajeva. U početku je ovaj praznik trajao samo jedan dan, ali zbog ogromnog učeća, sada traje dva dana koja su subota i nedjelja.
Ovaj praznik se sastoji od povratka u srednjovjekovni period, u 1423. godinu. Događa se promjena, ili bolje rečeno, prava transformacija. Nekoliko tjedana prije praznika, stanovnici Ayllóna mijenjaju izgled svog sela iz onoga kako sada izgleda u onaj kako je izgledao u to vrijeme. Svi sudjeluju, stolar, kovač, zidari i, naravno, sve seoske dame rade odjeću za svu obitelj, tako da svi izgledaju kako treba. İzgleda kao da su svi, od djeda do najmlađeg člana kućanstva, proli kroz vremenski tunel i sletjeli u najljepi period srednjovjekovnog doba u 15. stoljeću.
Sve su kuće ukraene barjacima, zastavama i grbovima dama i gospode koji su tamo ivjeli. Ljudi izlaze na ulicu čekajući kraljev dolazak. U Ayllónu se odrava trite tijekom ovog praznika, na sredini trga koji je pretvoren u srednjovjekovni trg.
Svi ljudi u mjestu i svi drugi koji bi to voljeli, oblače se kao to bi se oblačili u 15. stoljeću. Mogu se vidjeti konjanici sa svojim konjima, dame plemenitog rođenja, prosjaci, redovnici, Mavri i krćani i bezbrojni likovi koji čekaju dolazak kralja Dona Juana İİ. i glavnog plemića Kastilje, dona Álvara de Lune. Dok se čeka tako vane likove, moe se uivati u riječima pripovjedača koji govori o donu Álvaru de Luni od kada je stigao u nae selo, do njegove protjerivanja i tragične smrti.
O tome moete saznati vie na ovoj web stranici, kada govorim o povijesti Ayllóna. Također se moe uivati u etnji trnicom na kojoj se mogu vidjeti zanatlije, oblikovanje gline, rezbarenje drveta ili puhanje stakla, a bezbrojni tandovi na kojima se moe naći bilo to od odjeće iz tog razdoblja, oklopa i ukrasa poput rubova čipke stručnim rukama, kao to moete vidjeti na fotografijama koje prilaem.
Popodne se moe uivati u koncertima, sluajući drevnu i renesansnu glazbu, a noću je nestala sva umjetna rasvjeta i umjesto toga, baklje iz tog razdoblja osvjetljavaju ulice. Selo poprima poseban izgled, izgleda kao pravo srednjovjekovno naselje. Koncerti keltske ili narodne glazbe daju zavrni srednjovjekovni dodir selu.
Nedjelja je ponovno trini dan i oni koji nisu mogli ići u subotu mogu se zabavljati razgledavajući različite tandove, kao i oni koji su ili i koji nastavljaju uivati gledajući kako se krovni kriljevca rade ručno ili jedući kruh sa chorizom, svinjskom kobasicom, koja je začinjena crvenom paprikom, i ukusnim slaninom zbog koje ćete lizati prste panjolski izraz koji znači da je hrana zaista ukusna. Također, jo neto to vam nisam rekao, sve to se kupuje na pijaci mora se platiti u staroj panjolskoj valuti koja se zove maravedí, jer je u to vrijeme bila pretvorbe koji je koritena. Postoji banka u kojoj se mogu promijeniti euri u maravedí, jer vlasnici prodajnih mjesta na tritu ne znaju to je euro.
Popodne, najbolji konji i njihovi jahači natječu se na turniru da vide tko pobijedi. Vrijedi vidjeti, osobno za mene, jer me tjera da se prevezem u to razdoblje kada vidim konjanike sa svojim oklopom. Zaista je vrijedno pogledati. Noću, posljednji nastup uz keltsku ili narodnu glazbu je konačno zbogom, ali tek sljedeće godine kada ćemo se jo jednom odueviti tom glazbom koja oivi cijeli praznik.
DRUGİ PRAZNİCİ
Naravno, ovo nisu jedini praznici koji se odravaju u Ayllónu, iako su najvaniji. Od ostalih praznika koji se odravaju u Ayllónu, povorka vječnog oca koja se odrava u nedjelju poslije pedesetnice, u Estenbaveli, susjednom selu Ajlona, vrijedna je spomenuti zbog zanosa koji budi među ljudima u okolici.
Jo jedan praznik vrijedan spomenuti je praznik svibanjskog kria koji se odrava prvog tjedna svibnja.
Ovaj praznik se odrava zato to su ljudi iz Ayllóna veoma odani Svetom Kristu, to je ime koje je dano pustinjačkom domu koji se nalazi na putu iz sela. Ljudi ga svako popodne često posjećuju kada odu tamo se moliti.
Na dan praznika, međutim, rasprodaju se različite ponude: krafne ili prstenovi kruha od pekara, svjea janjetina ili čak al ručne izrade. Prihod se koristi za odravanje pustinjačkog doma. Ljudi iz sela sela paze na njega, pruajući mu veliku brigu i panju. Nakon toga svi, mladi i stari, odlaze na teren izvan El Exconvento-a i čitavo popodne pleu uz zvuk glazbe. To je praznik u kome posebno uivam.
Osim ovog praznika, postoje i drugi poput praznika Velikog četvrtka koji se odrava u četvrtak prije čiste srijede, kada se jede tendida. Sadri omlet i chorizo s posebnom vrstom kruha, i ukusna je. Nakon toga, na pokladni utorak, karnevalski dan, mogu se vidjeti mladi i ne ba mladi koji se oblače, preruavaju i maskiraju u matovite leprave nonje.